U nastojanju da informiraju svoje mlade kolege i prijatelje o konceptu dječjih prava, te djelokrugu rada ureda Pravobraniteljice za dječja prava u Republici Hrvatskoj, manuški „sedmaši“ Luka Radić, Luka Kraljević, Laura Čorić, Gabriela Jerzić Borzić i Marko Juras, uspješno su dogovorili, te izveli online sastanak preko platforme Zoom s Pravobraniteljicom za djecu Helence Pirnat Dragičević. Na inicijativu školskog volonterskog kluba Manuš, a uz svesrdnu podršku ravnateljice Marite Guć i stručne suradnice Ivane Gorete, naši su volonteri sastavili set od 20 pitanja koja su spremno i odvažno postavili Pravobraniteljici. Vas dragi čitatelji i čitateljice pozivamo da se u nastavku teksta upoznate s odgovorima na pitanja o zaštiti prava djece, izazovima modernog društva te važnosti otvorenog dijaloga o temama koje utječu na buduće generacije. 

„Pitanja o ulozi pravobraniteljice i zaštiti dječjih prava

1. Možete li nam reći koje su glavne zadaće pravobraniteljice za djecu u Hrvatskoj?

Pravobraniteljica za djecu prati jesu li zakoni koji se donose u Hrvatskoj, a koji se tiču zaštite prava i interesa djece, usklađeni s Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom UN-a o pravima djeteta, jer to moraju biti; prati izvršava li Republika Hrvatska sve svoje obveze koje je preuzela potpisivanjem i ratificiranjem Konvencije o pravima djeteta; prati kako se u praksi primjenjuju propisi koji se odnose na zaštitu prava i interesa djece; prati gdje i na koje se načine krše ili ne poštuju dječja prava i interesi te prati povrede pojedinačnih prava djece; predlaže što i kako činiti u društvu da bi se cjelovito štitilo i unaprjeđivalo prava i interese djece te sprječavalo sve što ugrožava djecu; podnosi izvješće Hrvatskome saboru o svome radu; obavještava javnost o stanju prava djece tako što o tome govori na raznim skupovima te za televiziju, radio i druge medije; razgovara s predstavnicima vlasti – u državi, gradovima i općinama – i predlaže mjere za poboljšanje položaja djece i povećanje njihovog utjecaja u društvu; razgovara s predstavnicima ustanova i pojedincima koji su dužni brinuti se za dobrobit djece i potiče ih da poštuju i unapređuju prava djece; upoznaje i savjetuje djecu o načinu ostvarivanja i zaštite njihovih prava; surađuje s djecom, potiče djecu na izražavanje vlastitog mišljenja o svim pitanjima koja su važna za njih i potiče odrasle da poštuju mišljenja djece.

2. Koje su najčešće situacije u kojima se djeca ili roditelji obraćaju pravobraniteljici za pomoć?

Najčešće dobivamo prijave zbog kršenja prava djece u vezi s obiteljskim odnosima, npr. nemogućnost da se nakon razvoda roditelja dijete i dalje redovite sastaje i provodi vrijeme s roditeljem koji više ne stanuje s njime, zatim neredovito isplaćivanje uzdržavanja za dijete i slično. Zatim tu su kršenja prava djece u obrazovanju, najčešće zbog otežane dostupnosti obrazovanja, nedovoljne prilagodbe djeci s teškoćama u razvoju, ali i nekih neprimjerenih postupaka pojedinih djelatnika škole. Također primamo mnogo prijava zbog nasilja nad djecom i među djecom, što uključuje i nasilje putem interneta.

No, to nije potpuna slika, jer kršenja prava ima mnogo više nego što se nama prijavljuje. Siromaštvo djece je također jedan oblik kršenja prava djece koje bi država trebala smanjiti na najmanju mjeru. Isto možemo reći i za težu dostupnost liječnika za djecu koja žive u malim mjestima daleko od grada, nedostatak kvalitetnih sadržaja za provođenje slobodnog vremena i nedostatak usluga za djecu s teškoćama u razvoju. O svemu tome moramo razmišljati ako želimo osigurati ostvarivanje dječjih prava.

3. Kako pravobraniteljica za djecu surađuje s drugim institucijama u zaštiti dječjih prava?

Surađujemo sa svim relevantnim institucijama koje imaju važnu ulogu u ostvarivanju dječjih prava i interesa u RH, kao i s brojnim organizacijama civilnoga društva čije djelovanje uključuje rad s i za djecu. Istaknula bih suradnju koju imamo s međunarodnim tijelima koji djeluju u području zaštite prava i interesa djece, poput Europske mreže pravobranitelja za djecu (ENOC), mreže organizacija Eurochild i Children of Prisoners Europe – COPE, kao i mreže pravobranitelja za djecu Jugoistočne Europe CRONSEE (Children’s Rights Ombudspersons Network in South and Eastern Europe).

Isto tako, naša djeca – članovi Mreže mladih savjetnika pravobraniteljice za djecu dio su Europske mreža mladih savjetnika (ENYA), sastavnog dijela Europske mreže pravobranitelja za djecu (ENOC), a ujedno su uključeni u rad EU Platforme za dječju participaciju.

4. Koji su najveći izazovi s kojima ćete se susresti u svom radu?

U ovome poslu često nailazim na prepreke, ali ne odustajem. Zalaganje za bolju zaštitu dječjih prava često je bitka na duge staze – primjerice, neke naše preporuke prihvaćene su tek nakon naših višegodišnjih upornih traženja. Ali važno je ne dati se obeshrabriti i nikada ne posustajati u zahtjevima da se najbolji interesi djece stave ispred svih ostalih interesa.

Unatoč tome što zna biti vrlo zahtjevno i izazovno, praćenje zaštite prava djeca moj je redovni posao koji izuzetno volim i radim s timom predanih suradnica i suradnika u Zagrebu, Rijeci, Splitu i Osijeku. Svaki dan susrećem se s novim izazovima u zaštiti prava i interesa djece, surađujem s raznim stručnjacima u Hrvatskoj i izvan nje, a svi imamo isti cilj: poboljšati stanje dječjih prava, ojačati ulogu djece u našem društvu, postići da se glas djece više čuje, da djeca imaju aktivniju ulogu u društvu i da ih se pita o svim pitanjima koja se odnose na njih. Izuzetno me vesele susreti s djecom, koji su mi ujedno i poseban izazov, jer kod djece ne postoje identične situacije te uvijek saznam i naučim nešto novo, čujem nešto veselo.

Pitanja o dječjim pravima i pravima mladih u Hrvatskoj

5. Koji su najveći problemi s kojima se djeca i mladi suočavaju danas u Hrvatskoj?

Unatoč poboljšanim propisima u području zaštite prava i dobrobiti djece i činjenici da djeca znaju više o svojim pravima u odnosu na prijašnje godine, mnoga djeca su i dalje zakinuta za svoja prava: djeca s teškoćama u razvoju, djeca u riziku od nasilja u obitelji, djeca žrtve seksualnog nasilja, djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi, djeca koja žive u siromaštvu, djeca s problemima u ponašanju te djeca manjinskih skupina i dalje u najvećoj mjeri trpe zbog kršenja njihovih prava u sustavu odgoja i obrazovanja, socijalne skrbi, pravosuđa te zdravstva.

Isto tako, nedostaju bolja stručna podrška i pomoć djeci u području mentalnog zdravlja djece, a osobito za najranjivije skupine djece, poput djece s problemima u ponašanju i djece lišene slobode. Nažalost, prometne nesreće su i dalje vodeći uzrok smrtnosti djece, stoga prioritet u unaprjeđenju zaštite djece treba biti i sigurnost djece u prometu.

Također, stručnjaci, a i sama djeca, upozoravaju na problem tzv. ponašajnih ovisnosti (npr. pretjerano provođenje vremena u online okruženju, praćenje društvenih mreža, online kupovina, igranje kompjutorskih igara, patološko kockanje i online klađenje) koje postaju sve veći izazov u životu djece i njihovih obitelji.

Sve navedeno poziva nas odrasle na hitno rješavanje problema budući da vi, djeco, brzo rastete, stoga nema vremena za čekanje da se stvari pokrenu nabolje.

6. Koliko su djeca i mladi u Hrvatskoj svjesni svojih prava? Provodite li aktivnosti edukacije o pravima djece?

Djeca su danas bolje upoznata sa svojim pravima, no nisu uvijek sigurna kome se i na koji način mogu obratiti u slučaju kršenja tih prava. Zato su susreti i razgovori s djecom iznimno važan dio našeg posla – zadaća nam je podržati djecu u boljem poznavanju dječjih prava te vas, djecu, potaknuti i osnažiti u ostvarivanju vašeg prava na participaciju/sudjelovanje. 

Naši susreti s djecom su koncipirani kao radionice kroz koje djeci predstavljamo instituciju Ureda pravobranitelja za djecu i naš način rada, informiramo ih o UN-ovoj Konvenciji o pravima djeteta te ih kroz igru i grupni rad potičemo na razmišljanje o dječjim pravima, o povezanosti prava i potreba djece, te o tome po čemu se prava razlikuju od dječjih želja. S djecom razgovaramo i o odgovornom odnosu prema ostvarivanju prava koja su im zagarantirana i s kojima su rođena, uz istodobno poštovanje prava druge djece i odraslih koje susreću u društvu. Također nastojimo dobiti uvid u to kako djeca procjenjuju aktualno stanje u ostvarivanju svojih prava, što sve otežava ostvarivanje dječjih prava u društvu te tko bi i na koji način mogao pomoći da se prepreke prevladaju. Na tim susretima djeca dobiju informacije i o Mreži mladih savjetnika pravobraniteljice za djecu i načinu na koji se mogu obratiti pravobraniteljici. Ovdje bih posebno istaknula spomenutu Mrežu mladih savjetnika te Forum mladih 16+, koji su mi vrijedan izvor informacija o tome kako u današnjem svijetu žive i razmišljaju djeca i mladi te što očekuju od nas odraslih.

7. Na koji način pravobraniteljica za djecu pomaže u sprečavanju vršnjačkog nasilja?

Pravobraniteljica za djecu prati pojavu vršnjačkog nasilja i postupa sukladno ovlastima u slučajevima o kojima ima saznanja, bilo putem pritužbi koje zaprima od građana ili praćenjem objava u medijima. Potiče roditelje, učitelje i nastavnike, stručne suradnike u školama i ostalim ustanovama u kojima borave djeca da upoznaju djecu sa svim oblicima nasilja te ih osnažuju da nasilje prijave odrasloj osobi u koju imaju povjerenja.

Isto tako, zalaže se za prevenciju svih oblika nasilja nad i među djecom u obitelji, školi i lokalnoj zajednici, kao i za pružanje pomoći i podrške djeci koja iskazuju određene probleme u ponašanju i njihovim roditeljima. Redovito podsjeća na to kako je nužno poslati poruku o neprihvatljivosti svakog nasilja i o tome da će nasilje biti sankcionirano.

8. Postoje li posebne skupine djece koje su u Hrvatskoj posebno ranjive ili ugrožene, poput djece s invaliditetom ili djece u udomiteljstvu?

Sva djeca čija su temeljna prava uskraćena (poput prava na život s roditeljima, prava na primjeren životni standard, prava na odgovarajuću zdravstvenu skrb, prava na primjereno školovanje, i sl.) spadaju u posebno ranjive skupine.

Primjerice, bez podrške djeca s teškoćama u razvoju ne mogu u potpunosti razvijati svoje potencijale, a najviše prepreka za ostvarivanje svojih prava doživljavaju u sustavu odgoja i obrazovanja, zdravstva te socijalne skrbi. Dječje siromaštvo smanjuje šanse za ostvarenje potencijala djeteta i stjecanje kvalitetnog obrazovanja koje je uvjet za izlazak iz začaranog kruga siromaštva. Djeci koja iz nekog razloga ne mogu živjeti sa svojim roditeljima potrebno je odgovarajuće zamjensko okruženje, u kojem će dobiti svu potrebnu njegu, emotivno povezivanje i socijalizaciju.

9. Koja je uloga pravobraniteljice u zaštiti djece od zlouporabe interneta i cyberbullyinga?

Ostvarivanje prava djece u digitalnom okruženju pratimo kroz pojedinačna obraćanja roditelja i stručnjaka, razgovore s djecom, medije te sudjelovanje na stručnim skupovima i sastancima. Pratimo i brojne projekte koji se provode u cilju zaštite prava djece u digitalnom okruženju u okviru odgojno-obrazovnih ustanova, organizacija civilnog društva, akademske zajednice i drugih. Ujedno sudjelujemo u brojnim stručnim i javnim raspravama o ulozi i utjecaju digitalnih tehnologija na svakodnevni život djece.

Također, zalažemo se za razvoj medijske pismenosti djece, roditelja i odgojitelja/učitelja, kako bi se djeci omogućio siguran pristup korištenju digitalnih uređaja u skladu s njihovom dobi i na način koji im ne šteti, već podupire njihov razvoj. Smatramo da je, unatoč brojnim rizicima u digitalnom okruženju, nužno prepoznati mogućnosti koje ono pruža u ostvarivanju svih dječjih prava i ne zaboraviti obvezu odraslih da djecu nauče odgovornom ponašanju na internetu. Pritom je djeci potrebna podrška odraslih osoba u pronalaženju ravnoteže između aktivnosti u digitalnom i realnom svijetu, odnosno aktivnosti koje se pružaju u digitalnom okruženju nipošto ne smiju biti zamjena za uobičajene aktivnosti djeteta i usluge za djecu koje se pružaju uživo.

Po pitanju slučajeva nasilja putem interneta i zlouporabe interneta, postupamo jednako kao i sa svim ostalim prijavama o kršenju dječjih prava: tražimo informacije od nadležnih tijela i institucija (npr. škole, Hrvatskog zavod aza socijalni rad, policije, Državnog odvjetništva, i sl.) te pratimo što je sve poduzeto i s kakvim rezultatima. Ujedno potičemo djecu i odrasle da se upoznaju sa svim oblicima digitalnog nasilja, da na vrijeme prepoznaju znakove zlouporabe interneta (poput, primjerice, poticanja na opasne izazove putem društvenih mreža, govora mržnje, dijeljenja osobnih podataka s nepoznatim osobama i sl.) te da sve takve situacije odmah prijave osobama od povjerenja – bilo roditeljima/skrbnicima, učiteljima i nastavnicima, stručnim suradnicima u školi ili policiji.

Pitanja o postupku prijave povreda dječjih prava

10. Kako djeca, roditelji ili učitelji mogu prijaviti slučajeve kršenja dječjih prava u vašem uredu?

Pravobraniteljici za djecu mogu se javiti svi koji žele upozoriti na slučajeve povreda prava djeteta usmeno, telefonom ili osobno, te u pisanom obliku na adresu Ureda ili e-mail (info@dijete.hr ili posebni e-mail samo za djecu: mojglas@dijete.hr).

Prijave se mogu odnositi na povrede prava pojedinog djeteta ili na opće pojave koje ugrožavaju prava i interese djece, a posebnu pozornost posvećujemo prijavama koje nam upućuju djeca.

11. Kako se osigurava anonimnost i zaštita djeteta tijekom postupka prijave i rješavanja slučaja?

U našem Uredu jako pazimo na zaštitu privatnosti i dostojanstva svakog djeteta te ne dijelimo nikakve osobne podatke koji bi mogli otkriti identitet djeteta. S informacijama koje dobijemo u okviru prijave postupamo s dužnom pažnjom te u javnosti nikad ne izlazimo s pojedinostima slučaja kako bismo zaštitili dijete od daljnjih neugodnosti u najvećoj mogućoj mjeri.

Činjenica jest da je u slučaju prijava teško zadržati anonimnost. No, podaci o djetetu su dostupni samo onim institucijama i stručnjacima koji postupaju s ciljem zaštite djeteta.

12. Što se događa nakon što prijava stigne u vaš ured? Možete li objasniti proces istrage?

Pravobraniteljica za djecu ne provodi istragu, već po saznanju o povredi bilo kojeg dječjeg prava, traži izvješća od svih institucija koje jesu ili bi trebale biti uključene u rješavanje određenog slučaja – npr. od škole, policije, Hrvatskog zavoda za socijalni rad, prosvjetne inspekcije, i sl.  Nakon što  prikupimo sve informacije o slučaju, na temelju njih sagledavamo jesu li institucije poduzele sve mjere kako bi se prava djeteta zaštitila. Ukoliko utvrdimo da su propustili nešto učiniti, upućujemo im preporuke. Sve osobe i  institucije u državi obvezne su sudjelovati u zaštiti dječjih prava, što je propisano zakonima.

Pitanja o zakonima i pravnim okvirima

13. Smatrate li da su zakoni u Hrvatskoj dovoljni za zaštitu dječjih prava, ili postoje područja koja bi trebalo unaprijediti?

Nakon sto je Republika Hrvatska stranka UN-ove Konvencije o pravima djeteta već više od 30 godina, svakako postoji napredak u prepoznavanju prava djece i njihovoj važnosti, no ipak ne možemo biti potpuno zadovoljni s poboljšanjem, jer kroz naše praćenje još uvijek svjedočimo brojnim kršenjima prava djece u svim područjima njihovog života – a sve dok se krši pravo i jednog djeteta postoji prostor za poboljšanje. Zajednička odgovornost svih odraslih je da djeci i mladim ljudima osiguramo život u državi u kojoj ih vidimo, čujemo i uvažavamo, kao i na naše zajedničko djelovanje u osiguravanju uvjeta u kojima djeca mogu sigurno i zdravo rasti i razvijati se.

14. Kako pratite provedbu zakona vezanih uz dječja prava u praksi?

Tijela državne uprave, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, kao i pravne osobe, obavezni su surađivati s pravobraniteljicom za djecu i na njezin zahtjev podnositi izvješća i odgovarati na njezine upite koji se odnose na zaštitu prava i interesa djece u Hrvatskoj. Također, pratimo ostvarivanje dječjih prava na temelju pritužbi koje zaprimamo, ali i iz medija. Pravobraniteljica za djecu podnosi jednom godišnje izvješće Hrvatskom saboru o svojem radu, a u slučajevima većeg stupnja ugroženosti prava i interesa djece, može o tim slučajevima podnijeti i posebna izvješća Hrvatskom saboru.

15. U kojim slučajevima se vaš ured uključuje u zakonodavne promjene ili prijedloge novih zakona?

Budući da pravobraniteljica za djecu u svojem svakodnevnom radu prati kako država osigurava poštovanje dječjih prava i daje prijedloge za poboljšanja, ona se uključuje u javna savjetovanja prilikom izrade nacrta prijedloga izmjena postojećih zakona ili novih zakona u svim područjima koja se tiču djece (obrazovanje, zdravlje, socijalna skrb, pravosuđe, itd.). Isto tako, upućuje samostalno inicijative s prijedlozima i preporukama za unaprjeđenje života djece u RH kada god uoči da je to potrebno.

Pitanja o utjecaju rada pravobraniteljice

16. Možete li podijeliti neki primjer situacije u kojoj je ured pravobraniteljice uspio značajno pomoći nekom djetetu ili skupini djece?

Svakom djetetu kojem smo pomogli u ostvarivanju zaštite njegovih prava i dobrobiti za nas predstavlja značajan korak naprijed u stvaranju boljeg, sigurnijeg i poticajnog okruženja, u kojem svako dijete ima priliku neometano rasti i razvijati se u cjelovitu osobu.

Djeca u Hrvatskoj su sve češće i u većoj mjeri u prilici aktivno sudjelovati u raspravama o tome kako ostvaruju svoja prava, kako žive, što misle da bi trebalo biti bolje. Naravno da ima i mnogo primjera u kojima smo uspjeli pridonijeti boljitku konkretne djece. No, o tome ne mogu govoriti radi zaštite njihove privatnosti.

17. Koje su najvažnije promjene koje ste postigli u svom mandatu, ili koje se općenito ostvaruju kroz rad pravobraniteljice?

U mojem mandatu najviše se zalažem za pravo djece na sudjelovanje ili participaciju, tj. na slobodno iznošenje mišljenja i sudjelovanje djece u odlučivanju o svim pitanjima koja ih se tiču. Važno je da djeca imaju priliku sudjelovati u društvu, u svome mjestu, u organizacijama koje rade s djecom, te da ih se pita kakve sve sadržaje trebaju i žele u svojoj okolini i da mogu utjecati na donošenje odluka koje se odnose na život djece u mjestu gdje žive.

Ovdje bih kao jedno od većih postignuća istaknula projekt „Uvođenje Barnahus modela u Hrvatskoj“ (odnosno, osnivanje „Dječje kuće“), koji je pokrenut na moju inicijativu. Riječ je o interdisciplinarnom regionalnom centru za djecu žrtve nasilja, gdje na jednom mjestu djeca mogu biti saslušana i njihove individualne potrebe procijenjene, odnosno gdje mogu dobiti sve potrebne terapijske usluge u cilju zaštite njihove sigurnosti.

Pitanja o budućnosti zaštite dječjih prava

18. Koji su vaši planovi za budućnost? Na kojem području planirate dodatno raditi u zaštiti dječjih prava?

Snažan poriv da zaštitim djecu od zlodjela odraslih bio mi je nadahnuće i motivacija da radim ovaj posao te me on isto tako tjera da nastavim tu zadaću obavljati i dalje. Izrazita mi je želja zaštititi najmlađe članove društva, koji su najugroženiji i najranjiviji, u svim područjima njihovog života. Također želim i dalje pomagati djeci da upoznaju svoja prava, ali i osvijestiti odrasle o pravima i ulozi djece u društvu.

Smatram da o svakom djetetu trebamo brinuti kao o kapi vode na dlanu, bez obzira na njegovo podrijetlo, mogućnosti ili mjesto rođenja. Pritom, ako želimo osigurati najbolju moguću sustavnu podršku za djecu i mlade u Hrvatskoj, u sve odluke trebamo uključiti njihova razmišljanja te na njima graditi politike, mjere i usluge.

19. Kako mislite da bi se dječja prava mogla još bolje zaštititi u budućnosti, posebno u kontekstu novih izazova poput digitalizacije?

Potrebno je i dalje raditi na jačanju socijalnih prava djece, zaštiti djece od nasilja i unaprjeđenju sustava odgoja i obrazovanja koji su važni elementi u poboljšanju položaja djece. Važna je i kvalitetna edukacija i pomoć djeci i mladima, njihovim roditeljima/skrbnicima te odgojno-obrazovnim djelatnicima te bolja ponuda dostupnih i besplatnih sadržaja namijenjenih njihovom slobodnom vremenu koja može biti kvalitetna alternativa vremenu koje sada provode u virtualnom okruženju.

20. Imate li poruku za djecu i mlade koji možda žele postati aktivniji u borbi za svoja prava?“

Tražite informacije od odraslih osoba iz svoga okruženja, roditelja, učitelja i drugih, a oni vam ih moraju dati. Imate pravo tražiti odgovore na svoja pitanja, a mi odrasli dužni smo vam odgovoriti na njih. Od najranije dobi moramo učiti djecu o ljudskim pravima. Ukoliko to ne učinimo, to znači da nismo ispunili svoju ulogu odraslih. Razina zaštite dječjih prava u društvu ovisi o nama odraslima – o tome koliko ih poštujemo, ali i o tome koliko dobro smo uputili vas, djecu i mlade, u vaša prava.